Korupcija je u Srbiji postala toliko ukorenjen problem da se njene posledice sve češće mere ne samo u izgubljenim milionima već i u izgubljenim ljudskim životima. Od urušenog zdravstvenog sistema i nebezbednih puteva do nesavesnog odnosa prema javnim nabavkama i zaštiti građana, pitanje koje se postavlja jeste: da li korupcija doslovno ubija?
Korupcija u zdravstvu: Cena života
Zdravstveni sistem je često na udaru optužbi za korupciju, bilo da je reč o mito za zakazivanje pregleda, prioritetne operacije ili nabavku neophodnih lekova. Posledice su katastrofalne – pacijenti čekaju predugo na intervencije koje im mogu spasiti život, dok se novac iz budžeta troši na preplaćene medicinske uređaje, od kojih neki ostaju neupotrebljeni.
Prema istraživanjima, Srbija godišnje troši značajan deo budžeta na javne nabavke u zdravstvu, ali izveštaji o malverzacijama i netransparentnim ugovorima ukazuju na to da do pacijenata ne dolazi adekvatna usluga. Za one koji nemaju “veze” ili novac, sistem postaje nepremostiva prepreka.
Loši putevi i infrastruktura: Posledice korupcije
Korupcija se ogleda i u izgradnji infrastrukture. Preplaćeni projekti, loše izvedeni radovi i neodgovornost prilikom kontrole kvaliteta rezultiraju nesigurnim putevima, mostovima i javnim objektima. Svaka rupa na putu i nebezbedan most potencijalno predstavljaju rizik za živote građana.
Statistika ukazuje na to da je u proteklih nekoliko godina broj saobraćajnih nesreća usled loše infrastrukture značajno porastao. Kada se kvalitet puta podredi ličnim interesima i koruptivnim dogovorima, direktno se ugrožavaju ljudski životi.
Korupcija u građevinskom sektoru: Primer Novog Sada
Nedavni slučaj u Novom Sadu, gde je urušavanje nadstrešnice železničke stanice izazvalo tragediju, pokazuje koliko su korupcija i neodgovornost u građevinskom sektoru opasni. Medijski izveštaji ukazuju na to da su radovi izvedeni nekvalitetno, uz moguće propuste u inspekcijskom nadzoru i pogodovanja izvođačima radova.
Ovaj slučaj ne samo da je doveo do povređivanja i ugrožavanja bezbednosti građana, već je i otvorio pitanje kako se javni novac troši i ko snosi odgovornost za katastrofalne posledice.
Ko snosi odgovornost?
Glavni uzrok ovog problema je manjak odgovornosti i transparentnosti. Sistem, umesto da štiti građane, često ih ostavlja na milost i nemilost korumpiranim pojedincima koji svoje interese stavljaju iznad javnog dobra.
Aktivisti i nevladine organizacije godinama upozoravaju da borba protiv korupcije ne sme ostati samo na deklarativnim obećanjima. Potrebno je uvesti ozbiljne reforme, ojačati pravosudni sistem i obezbediti nezavisne mehanizme kontrole kako bi se stalo na put zloupotrebama koje direktno ili indirektno ugrožavaju živote.
Zaključak: Da, korupcija ubija
Korupcija nije samo društveni i ekonomski problem – ona je i pitanje života i smrti. Kada resursi koji bi trebalo da unaprede zdravstvo, infrastrukturu i zaštitu životne sredine završe u privatnim džepovima, posledice se osećaju na najtragičniji način.
Nedostatak kontrole i politička podobnost u ključnim sektorima već su odneli mnoge živote. Tragedija u Novom Sadu samo je još jedan u nizu dokaza da korupcija doslovno ubija, a borba protiv nje mora postati prioritet kako bi se sprečile slične nesreće u budućnosti.