Iako su hronični stres, psihološka iscrpljenost i burnout sve prisutniji u svakodnevici velikog broja zaposlenih žena, o tim temama se u javnosti i dalje govori tiho, površno ili tek onda kada posledice postanu prevelike da bi se ignorisale.
Upravo zato je fokus grupa koju je u Kragujevcu organizovao Centar za primenjenu psihologiju pokazala koliko postoji potreba za prostorima u kojima je moguće govoriti o psihološkom opterećenju bez osećaja stigme, slabosti ili potrebe da se neprekidno deluje „dobro” i funkcionalno.
Umesto klasičnog predavanja, učesnice su bile okupljene u krugu — u atmosferi koja je istovremeno bila istraživačka, podržavajuća i duboko lična. Tokom razgovora otvorene su teme hroničnog umora, pritiska neprekidne funkcionalnosti, radne atmosfere, emocionalnog preopterećenja i fizičkih posledica dugotrajnog stresa, ali i pitanje koliko je savremeno društvo počelo da iscrpljenost doživljava kao normalno stanje.

Učesnice su tokom susreta aktivno učestvovale i u oblikovanju pitanja za predstojeće kvantitativno istraživanje, čime su u sam istraživački proces bile uključene ne samo kao ispitanice, već i kao sagovornice čija su iskustva važan deo razumevanja problema.
Drugi deo susreta bio je posvećen tehnikama koje mogu pomoći u boljem prepoznavanju i regulaciji stresa, kroz mindfulness pristup, praktičan rad u krugu i kratke vežbe disanja.
Možda je najvažniji utisak sa fokus grupe bio koliko retko ljudi danas dobijaju prostor da bez osećaja slabosti govore o umoru, psihološkom opterećenju i pritisku savremenog života.
Iako su tokom rada otvorene i duboke i osetljive teme, atmosfera je istovremeno bila ispunjena razumevanjem, povezivanjem i osećajem da razgovor o mentalnom zdravlju ne mora da bude ni stigmatizovan ni sveden na ličnu slabost.
Fokus grupa realizovana je u okviru Programa unapređenja mentalnog zdravlja i psihosocijalne podrške Centra za primenjenu psihologiju.
Istraživanje će biti nastavljeno kroz naredne fokus grupe i onlajn anketiranje, a zainteresovane žene mogu se prijaviti putem linka:
U vremenu u kom se hroničan stres sve češće podrazumeva kao deo „normalnog” života, ovakvi razgovori možda postaju važniji nego što smo spremni da priznamo.


Šta vi mislite?
Još nema komentara. Budite prvi koji će otvoriti diskusiju.