Cvejić je naveo da je Institut za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada, jedini u toj oblasti sa kategorijom nacionalnog značaja, doveden u „dužničko ropstvo“ sa dugom od 19 miliona evra, uz postepeno smanjenje zemljišta na kojem se sprovodi naučno-istraživačka delatnost. Prema njegovim rečima, do toga je došlo posle niza godina lošeg upravljanja, počevši od izmena Zakona o nauci i istraživanjima, kojima je država preuzela potpunu kontrolu nad radom upravnih odbora i imenovanjem direktora u institutima. Cvejić je dodao da je u 2025. godini jedna naučna savetnica iz ovog instituta rangirana u dva odsto najboljih naučnika u svetu, kao i da Institut ima sve potrebne međunarodne standarde kvaliteta.
On je istakao i da je Institut više od 80 godina stvarao seme svih biljnih vrsta koje se gaje na našem prostoru, da je to seme bilo poznato u svetu po kvalitetu i prodavano širom sveta, ali i da je Srbiji obezbeđivalo strateški važnu samostalnost u proizvodnji kvalitetne hrane. Cvejić je pitao Ministarstvo finansija zašto je ignorisana činjenica da je zemljište na Rimskim šančevima, koje Institut za ratarstvo i povrtarstvo decenijama koristi za naučni rad i koje je u planu detaljne regulacije namenjeno za naučna istraživanja, predato ranijim vlasnicima kroz restituciju, iako je, kako je naveo, moguće obezbediti drugu vrstu nadoknade. U tom slučaju, kako je rekao, Institut je sa 900 hektara zemljišta na raspolaganju spao na 450.
Od Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja zatražio je i odgovor zašto je dozvoljeno da oko 43 hektara zemljišta u okolini Vrbasa, na kojem se nalazila ogledna stanica za navodnjavanje, bude dodeljeno privatnoj firmi koja skida vrednu opremu i menja namenu zemljišta, kao i da li je pokrenut disciplinski ili krivični postupak protiv odgovornih za taj propust. „Ova pitanja ukazuju samo na nekoliko poteza i odluka koji temeljno urušavaju ovaj vredan institut i pokazuju odnos aktuelne vlasti prema nauci i njenom značaju za ukupan društveni razvoj. Seme i genetski materijal u poljoprivredi su od strateškog značaja za položaj i razvoj Srbije“, poručio je Cvejić.
On je upozorio i da su ugašeni Institut za suncokret u Zaječaru, Institut za krompir u Guči, Institut za strna žita u Kragujevcu i Institut za šećernu repu u Aleksincu, da je Institut za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci „klinički mrtav“, a da su Institut za voćarstvo u Čačku i Institut za krmno bilje u Kruševcu u teškoj situaciji. Prema njegovim rečima, jedino Institut u Zemunu, po mišljenju stručnjaka, posluje dobro i pozitivno.

Šta vi mislite?
Uključite se u diskusiju ili pročitajte stavove drugih čitalaca.