Saopštenje koje potpisuje Šumadijski Blok 21, prenosimo u celosti:
„Gradonačelniče,da li ste zadovoljni hladom na trgu koji prave vaša skupocena stabla od po 4300
evra iz inostranstva?
Gradska vlast u Kragujevcu čini sve da svojim građanima život u gradu učini nepodnošljivim. Urbanističke odluke i intervencije u prostoru odavno se ne donose u skladu sa potrebama Kragujevčana već isključivo zbog profita i interesa pojedinaca i interesnih grupa. Posledice obračuna gradske vlasti sa zelenim površinama i drvećem najviše dolaze do izražaja u ovim letnjim mesecima, kada je nemoguća misija pronaći parče hlada na kragujevačkim ulicama. Trgu Radomira Putnika je postao trg za izbegavanje. Čak i sami gradski čelnici otkazuju i premeštaju događaje sa trga na druge lokacije. Kragujevac je za 16 stabala crvenog javora izdvojio gotovo 70.000 evra, odnosno oko 4.340 evra po stablu. Danas, umesto raskošnih krošnji koje su građanima obećane, na Trgu vojvode Radomira Putnika ponovo gledamo osušena stabla. Posebno pitanje je zašto se u centru grada, na prostoru prepunom betona i izloženom letnjim vrućinama, birala ukrasna alohtona sorta koja očigledno zahteva pažljivo održavanje i dovoljno vode? Stručna literatura upozorava da crveni javor (Acer rubrum) nije bez problema kada se koristi u urbanim uslovima. Istraživanja su pokazala da nepropusne gradske površine povećavaju temperaturu i stres od suše, što se odražava i na stanje ove vrste. Univerzitetski izvori takođe navode da Acer rubrum ne reaguje dobro na urbane stresove i da alkalna zemljišta mogu izazvati hlorozu i oslabiti rast. Zato je potpuno legitimno pitati: da li je izbor sadnog materijala pravljen prema budućim klimatskim uslovima Kragujevca ili prema tome kako drvo izgleda na tenderu? Gradovi više ne mogu da sade drveće kao da su leta ista kao pre nekoliko decenija. Toplotni talasi, duži sušni periodi, ekstremne temperature i užarene betonske površine postaju deo svakodnevice. Izbor stabala zato mora da počne od pitanja šta može da preživi, a tek onda šta lepo izgleda. Ali o tome treba razmišljati a onima kojima je ostvarivanje profita osnovni i jedini cilj ova pitanja su potpuno suvišna. ZAŠTO NISU BIRANE DOMAĆE VRSTE? Posebno bode oči i činjenica da Srbija ima sopstvenu rasadničku proizvodnju i autohtone vrste koje su vekovima deo naših šumskih ekosistema. JP „Srbijašume“ proizvodi milione sadnica autohtonih lišćarskih i četinarskih vrsta, a njihovi stručnjaci godinama ukazuju na značaj korišćenja autohtonih vrsta tamo gde je to moguće.
Zašto onda na jednom od centralnih gradskih trgova nije napravljena analiza koja bi pokazala koje domaće vrste najbolje podnose buduću klimu Kragujevca, gradsko zagađenje, beton, ograničen prostor za koren i letnju sušu? Moglo se razmišljati o domaćim vrstama i sadnom materijalu iz državnih rasadnika, umesto da se za skupe, uvezene sadnice izdvoji desetine hiljada evra. Ako bi se takav sadni materijal mogao obezbediti kroz odgovarajući program ili saradnju sa državnim institucijama bez naknade, tim pre bi trebalo objasniti građanima zašto je izabrana višestruko skuplja opcija. Jer ovde više nije reč samo o jednom osušenom stablu. Reč je o modelu upravljanja javnim prostorom. Da podsetimo, grad je prethodno uklonio stare lipe koje su decenijama davale hlad,trg je betoniran a zatim je na njihovom mestu postavio novu sadnju. Javnost je već tada burno reagovala zbog seče stabala. Danas, nekoliko godina kasnije, građani ponovo gledaju osušena stabla i pitaju se gde je nestala najvažnija funkcija zelenila – hlad i zaštita od gradske vreline.“










Vaše mišljenje je deo priče
Otvorite diskusiju i budite prvi koji će komentarisati ovu vest.