U nastavku se nalazi prevod njihovog saopštenja, u kome, između ostalog, ističu da poverenje izražavaju sestrinskim stranakama Stranci slobode i pravde i Demokratskoj stranci.
1. novembra 2024. godine, pad nadstrešnice na ulazu u železničku stanicu u Novom Sadu, u Srbiji, prouzrokovao je smrt 15 osoba. A upravo ta stanica bila je deo dugog procesa rekonstrukcije vrednog više od 65 miliona dolara, dok je predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, hvalio kvalitet kineske kompanije zadužene za njen završetak.
Ova ljudska tragedija ubrzo je postala konačan dokaz da je politička partija predsednika Vučića, na vlasti od 2012. godine, uspostavila efikasan sistem zloupotrebe državnih funkcija u sopstvenu korist, kako bi prisvojila javne resurse kroz kontrolu dodele državnih ugovora. Tako je premijer Srbije u ostavci, Miloš Vučević, u trenutku dodele ovog ugovora bio gradonačelnik Novog Sada… Odbijanje da se javnosti učine dostupnim dokumenti u vezi sa dodelom ovog posla i finansijskim tokovima koji su ga pratili, kao i njegovo neuspešno upućivanje nadležnim institucijama za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, nisu iznenadili nikoga. Ranije su eksploatacija litijumske rude u dolini Jadra i organizacija Međunarodnog sajma u Beogradu takođe sprovedene bez ikakve transparentnosti u procesu dodele ugovora, niti nezavisnog nadzora nad njihovom realizacijom.
Međutim, sve to je brzo izazvalo gnev kod mladih, koji ne žele rušenje režima, već samo poštovanje zakona. Tome su prethodile i masovne pucnjave iz maja 2023. godine, u kojima je stradalo ukupno 17 ljudi, a nakon kojih su usledili masovni protesti širom zemlje, kritikujući atmosferu nasilja i mržnje koju režim svesno podstiče s ciljem podele društva i očuvanja svoje vlasti. Iz toga je proizašao značajan pokret civilnog društva, Proglas, koji je rezultirao potpisivanjem onlajn peticije od strane više desetina hiljada građana Srbije. Ipak, peticija nije imala stvarni uticaj na rezultate prevremenih parlamentarnih izbora u decembru 2023. godine, delom zbog toga što izbori nisu bili organizovani na transparentan način, ali i zbog određenog skepticizma među potpisnicima u pogledu sposobnosti opozicionih partija da okončaju zloupotrebe režima. Tako već tri meseca na ulice svih gradova Srbije izlaze desetine, pa i stotine hiljada mladih, uprkos proizvoljnim hapšenjima i prebijanjima organizovanim od strane milicija bliskih vlastima.
Ipak, niko više nije naivan – ovi protesti uživaju sve veću podršku građana u borbi za poštovanje pravne države. Zašto vlast nije u stanju da odgovori na ove zahteve? Zato što bi u funkcionalnoj pravnoj državi ključni ljudi ovog režima i njihovi finansijski pokrovitelji neminovno završili pred sudovima i bili poraženi na istinski slobodnim i demokratskim izborima. Tragedija na železničkoj stanici u Novom Sadu dogodila se 1. novembra 2024. godine, ali je premijer ostavku podneo tek 28. januara 2025. godine. Ni tada nije svoju ostavku podneo parlamentu Srbije, kao što Ustav nalaže. U međuvremenu, predsednik Republike odugovlači pred ovim talasom narodnog nezadovoljstva, jer dobro zna da bi ispunjavanje zahteva demonstranata vodilo njegovom odlasku s vlasti.
Bez suštinskog sprovođenja preporuka Saveta Evrope o reformi izbornog sistema, raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora – što Vučić inače često koristi za prividnu političku legitimaciju – dovelo bi do bojkota od strane demokratske opozicije, dodatno produbljujući političku krizu. Ne može se poreći da je, od dolaska stranke Aleksandra Vučića na vlast 2012. godine, proces integracije Srbije u Evropsku uniju stagnirao. Ekonomska saradnja ne može zameniti neophodan proces usvajanja evropskih vrednosti, koji Srbija takođe mora da sprovede. Podsećajući na taj nedostatak, demonstranti – čije se predstavništvo sada daleko proteže izvan okvira mlade generacije koja ne vidi ostvarenje obećanja o evropskoj integraciji, obećanja u koje su njihovi roditelji verovali 5. oktobra 2000. godine kada su oborili režim Slobodana Miloševića – jasno stavljaju Evropsku uniju pred njene odgovornosti. Kao što je komesarka za proširenje, Marta Kos, istakla tokom debate održane 11. februara 2025. godine u Evropskom parlamentu o situaciji u Srbiji, evropske institucije su na raspolaganju srpskoj vladi kako bi učinile tu evropsku perspektivu verodostojnom, ali one ne mogu preuzeti odgovornost koja pripada isključivo vlastima u Beogradu.
Zbog svega toga, zahtevamo formiranje nove vlade u Srbiji, čiji bi glavni zadaci bili: • stvarna implementacija principa vladavine prava, • funkcionalan parlament sa nesporno izabranim predstavnicima, • nezavisno pravosuđe s adekvatnim resursima za sprovođenje svojih zadataka, • efikasan sistem kontrole javnih nabavki i borbe protiv korupcije, • okončanje kontrole nad javnim medijima i veza režima s pojedinim privatnim medijima, • omogućavanje civilnom društvu da obavlja svoju misiju jačanja vladavine prava i razotkrivanja onih koji je zloupotrebljavaju.
Izražavamo svoje poverenje aktivistima i članovima naših sestrinskih stranaka – Stranke slobode i pravde (SSP) i Demokratske stranke (DS) – da preuzmu ključnu ulogu u obnovi institucija zemlje. Oni, kroz svoje mandate u lokalnim i parlamentarnim strukturama, treba da odgovore na legitimne zahteve demonstranata koji žele da državne institucije napokon funkcionišu u skladu s principima navedenim u Ustavu, sa kompetentnim i besprekornim kadrovima. Samo pod ovim uslovima, perspektiva članstva Srbije u Evropskoj uniji može ponovo postati kredibilna.