Naučnici su otkrili mumificirane ostatke geparda u pećinama na severu Saudijske Arabije.
Ostaci datiraju od pre 130 godina pa sve do više od 1.800 godina.
Istraživači su iskopali sedam mumija zajedno sa kostima još 54 geparda na lokalitetu blizu grada Arar.
Mumifikacija sprečava raspadanje tako što sačuva tela mrtvih životinja. Egipatske mumije su najpoznatije, ali proces može nastati i prirodno, na primer u glečerskom ledu, pustinjskoj peščanoj prašini ili u močvarnom blatu.
Istraživači nisu sigurni kako su tačno ovi gepardi mumificirani, ali su suvi uslovi u pećinama i stabilna temperatura mogli igrati ulogu, prema studiji objavljenoj danas u časopisu „Komunikacije: Zemlja i životna sredina“.
Takođe, još nije jasno zašto je u pećinama bilo toliko geparda. Moguće je da je to bio skrovište gde su majke rađale i odgajale mladunce.
Naučnici su ranije otkrili retke mumificirane ostatke drugih mačaka, uključujući mladunče sabljozube mačke u Rusiji.
Očuvanje velikih sisara u ovakvom stanju je neobično. Osim što telo mora biti u pravom okruženju, leš takođe mora izbeći da postane hrana za gladne lešinare poput ptica i hijena.
„Pronaći ovako netaknute dokaze o gepardima koji su davno živeli u ovom delu sveta je potpuno bez presedana“, rekao je autor studije Ahmed Boug iz Nacionalnog centra za divlje životinje u Saudijskoj Arabiji.
Gepardi su nekada živeli na većem delu Afrike i delovima Azije, ali sada nastanjuju samo devet odsto svog prethodnog staništa i decenijama nisu viđeni na Arapskom poluostrvu. To je verovatno posledica gubitka staništa, neregulisanog lova i nedostatka plena, između ostalog.
Po prvi put kod prirodno mumificiranih velikih mačaka, naučnici su mogli da ispituju i gene geparda, i otkrili su da su ostaci najbliži modernim gepardima iz Azije i severozapadne Afrike. Te informacije mogu pomoći u budućim naporima da se ove mačke ponovo naseljavaju u područja gde više ne žive.

Šta vi mislite?
Uključite se u diskusiju ili pročitajte stavove drugih čitalaca.