Iako su hronični stres, psihološka iscrpljenost i burnout sve prisutniji u svakodnevici velikog broja zaposlenih žena, o tim temama se u javnosti i dalje govori tiho, površno ili tek onda kada posledice postanu prevelike da bi se ignorisale.
Upravo zato je fokus grupa koju je u Kragujevcu organizovao Centar za primenjenu psihologiju pokazala koliko postoji potreba za prostorima u kojima je moguće govoriti o psihološkom opterećenju bez osećaja stigme, slabosti ili potrebe da se neprekidno deluje „dobro” i funkcionalno.
Umesto klasičnog predavanja, učesnice su bile okupljene u krugu — u atmosferi koja je istovremeno bila istraživačka, podržavajuća i duboko lična. Tokom razgovora otvorene su teme hroničnog umora, pritiska neprekidne funkcionalnosti, radne atmosfere, emocionalnog preopterećenja i fizičkih posledica dugotrajnog stresa, ali i pitanje koliko je savremeno društvo počelo da iscrpljenost doživljava kao normalno stanje.

Učesnice su tokom susreta aktivno učestvovale i u oblikovanju pitanja za predstojeće kvantitativno istraživanje, čime su u sam istraživački proces bile uključene ne samo kao ispitanice, već i kao sagovornice čija su iskustva važan deo razumevanja problema.
Drugi deo susreta bio je posvećen tehnikama koje mogu pomoći u boljem prepoznavanju i regulaciji stresa, kroz mindfulness pristup, praktičan rad u krugu i kratke vežbe disanja.
Možda je najvažniji utisak sa fokus grupe bio koliko retko ljudi danas dobijaju prostor da bez osećaja slabosti govore o umoru, psihološkom opterećenju i pritisku savremenog života.
Iako su tokom rada otvorene i duboke i osetljive teme, atmosfera je istovremeno bila ispunjena razumevanjem, povezivanjem i osećajem da razgovor o mentalnom zdravlju ne mora da bude ni stigmatizovan ni sveden na ličnu slabost.
Fokus grupa realizovana je u okviru Programa unapređenja mentalnog zdravlja i psihosocijalne podrške Centra za primenjenu psihologiju.
Istraživanje će biti nastavljeno kroz naredne fokus grupe i onlajn anketiranje, a zainteresovane žene mogu se prijaviti putem linka:
U vremenu u kom se hroničan stres sve češće podrazumeva kao deo „normalnog” života, ovakvi razgovori možda postaju važniji nego što smo spremni da priznamo.


Šta vi mislite?
Uključite se u diskusiju ili pročitajte stavove drugih čitalaca.