Beogradski centar za ljudska prava ocenio je danas da je u Srbiji tokom 2026. nastavljen trend veoma malog broja osoba koje borave u vladinim prihvatnim i azilnim centrima dok se istovremeno veliki broj ljudi nalazi van zvaničnog sistema.
Taj centar je u saopštenju povodom Svetskog dana izbeglica 20. juna, upoziro da su oni koji su van centara izloženi rizicima radne eksloatacije, krijumčarskih mreža i trgovine ljudima.
Dodao je da posebno zabrinjava postojanje paralelnog sistema u kome veliki broj stranih radnika i migranata ostaje nevidljiv za institucije, bez pristupa informacijama o svojim pravima, u neregulisanom boravku, radu na crno i bez efektivnog pristupa zaštiti.
Oni su često izloženi zloupotrebama u vezi sa ugovorima o radu i drugim radnim pravima.
„Prema podacima UNHCR-a iz aprila 2026. od početka godine registrovano je svega 1.413 novih ulazaka kroz centre Komesarijata za izbeglice i migracije“, navodi se.
Dodaje se da je u istom periodu, 129 osoba izrazilo nameru da zatraži azil u Srbiji, dok je njih 59 zvanično podnelo zahtev za azil i ušlo u postupak, te da su tokom 2026. azil dobile samo četiri osobe.
Napomenuli su da su od uspostavljanja azilnog sistema 2008. do aprila 2026. azil, ili supsidijarnu zaštitu u Srbiji, dobile samo 264 osobe.
Podsetili su da se Srbija obavezala da obezbedi funkcionalan i održiv sistem besplatne pravne pomoći za tražioce azila, da unapredi kvalitet i efikasnost odlučivanja u postupku azila i da omogući da se svaki zahtev razmatra individualno, nepristrasno i bez diskriminacije po bilo kom osnovu.
„Posebnu pažnju potrebno je posvetiti osobama u posebno ranjivom položaju, uključujući decu bez pratnje, žrtve trgovine ljudima, žrtve torture, osobe sa
invaliditetom, žene izložene rodno zasnovanom nasilju, LGBTI+ i druge osobe koje pripadaju ranjivim kategorijama“, navodi se.
Taj centar je ukazao i na to da tražioci azila i izbeglice u Srbiji i dalje nemaju biometrijske lične karte, zbog čega se često suočavaju sa administrativnim preprekama u ostvarivanju ekonomskih i socijalnih prava, uključujući pravo na zdravstvenu zaštitu, pristup tržištu rada.
„Zato je od ključne važnosti da Srbija bez odlaganja obezbedi izdavanje biometrijskih identifikacionih dokumenata za izbeglice, kako bi im bilo omogućeno puno uživanje zakonom priznatih prava“, navodi se.
Dodaje se da posebno zabrinjava činjenica da je 12. juna 2026. počela primena EU Pakta o migracijama i azilu, čiji cilj je uspostavljanje čvršćih i pravednijih pravila, bržih procedura i jačanja spoljnih granica EU.
„Posmatran u celini, Pakt ograničava pristup azilu, snižava garancije osnovnih prava i zadržava osobe kojima je potrebna zaštita, na spoljnim granicama EU, uz naročit rizik od šire primene pritvora, ubrzanih graničnih postupaka, nedovoljnih procena ranjivosti…“, navodi se.
Ukazano je i na rizik od prebacivanja odgovornosti na države van EU kroz politiku „eksternalizacije“, pojačanih povrataka i readmisije.
Naveli su da je Komitet UN za eliminaciju rasne diskriminacije u maju preporučio Srbiji, da se uzdrži od praksi kolektivnog proterivanja, da tražiocima azila obezbedi pristup postupku azila na graničnim prelazima i aerodromima i nastavi da unapređuje materijalne uslove prihvata.
Osim toga, od Srbije je, kako je navedeno, zatraženo da se svi postupci udaljenja sprovode uz puno poštovanje načela zabrane proterivanja kao i da se sprovedu nepristrasne i temeljne istrage svih navoda o povredama prava izbeglica od strane službenih lica.
Beogradski centar za ljudska prava je istakao da zaštita izbeglica nije pitanje dobre volje jednog društva, već obaveza zasnovana na međunarodnom pravu, Ustavu Srbije i principima ljudskog dostojanstva.

Šta vi mislite?
Uključite se u diskusiju ili pročitajte stavove drugih čitalaca.