Na cenu gradnje puteva u Srbji utiču mnogobrojni faktori, od kategorije puta, topografskih uslova, broja planiranih objekata (tuneli i mostovi), blizina materijala, a dodatni skriveni trošak, proizilazi iz toga što je država čestim izmenama propisa skratila vreme projektovanja, kako bi se što pre ishodovala građevinska dozvola zbog čega, često nekvalitetna projektna dokumentacija tokom izgradnje, mora da se menja, piše Forbs Srbija.
Nedavno je potpisan ugovor za izgradnju dela brze saobraćajnice od Bačkog Brega do Srpske Crnje, pod nazivom „Osmeha Vojvodine“. Projektovanje prvih pet deonica i izgradnja prve (od Bačkog brega do Sombora – 22,8 kilometara), koštaće 240 miliona evra. Prema ranije objavljenim podacima, ceo „Osmeh Vojvodine“ (185,5 kilometara) procenjen je na 1,75 milijardi evra.
Procenjena vrednost Moravskog koridora, odnosno auto-puta od Pojata do Preljine, dužine 112,4 kilometara, premašila je dve milijarde evra.
Za Fruškogorski koridor, odnosno brzu saobraćajnicu Novi Sad-Ruma, dugu 47,7 kilometara, potpisan je komercijalni ugovor o projektovanju i izvođenju radova, vredan 715,7 miliona američkih dolara. U Fiskalnoj strategiji stoji da je procenjena vrednost ove saobraćajnice 106,2 milijarde dinara (oko jedne milijarde dolara).
Vrednost deonice Preljina-Požega, prema Fiskalnoj strategiji, iznosi oko 74,4 milijarde dinara, ili oko 632 miliona evra.
„Na ukupnu cenu gradnje puteva u Srbiji, utiče kategorija puta (autoput, motoput, dvotračni putevi), topografija (ravničarski, brdovit, planinski teren), geotehničke karakteristike terena (stabilni, uslovno stabilni, nestabilni tereni), količina materijala koji je neophodan za konstrukciju trupa saobraćajnice (nasipa)“, rekla je docentkinja Građevinskog fakulteta u Beogradu, Sanja Fric.
Na cenu utiče i broj primenjenih inženjerskih objekata i konstrukcija (tuneli, mostovi, propusti, potporni zidovi). Uticaj na cenu imaju i izmeštanje postojeće infrastrukture, izgradnja prateće opreme puta, instalacije.
Sve tp, navela je Fric, proizilazi iz predmera i predračuna unutar određene faze projektno – tehničke dokumentacije.
Međutim, ona je istakla da se često zaboravlja na pitanje – da li postoji i gde su pozajmišta adekvatnog materijala za izgradnju neke saobraćajnice.
„Cena izgradnje puta u velikoj meri će se razlikovati ukoliko je pozajmište materijala u neposrednoj blizini, potom u najudaljenijim delovima Srbije u odnosu na lokaciju na kojoj se materijal ugrađuje ili je pak materijal nephodno transportovati iz neke od okolnih država“, precizirala je Fric.
Definisanje pozajmišta materijala, prema njenim rečima, često nije predmet projektno-tehničke dokumentacije, već je to deo ugovora koji reguliše obaveze između države i potencijalnog izvođača.
Takođe, na povećanje cene izgradnje puteva, može da utiče i rast cena svih drugih materijala koji se koriste u građevinarstvu. Posebno, jer se često realizuju jednu ili više decenija.
„Ne smeju se zaboraviti ni značajni troškovi eksproprijacije zemljišta neophodnog za realizaciju ovakvih infrastrukturnih objekata“, navela je Fric.
Istakla je da je važno razlikovati „projektantsku“ cenu koja se bazira na samoj projektnoj dokumentaciji i ukupnu cenu realizacije projekta. Na ukupnu cenu utiče niz drugih faktora – eksproprijacija, dodatni troškovi, nepredviđeni troškovi, nepoštovanje ugovornih obaveza.
Jedan od ključnih problema, prema rečima Sanje Fric, je taj što je kontinuiranim izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, a često bez uvažavanja mišljenja struke, država učinila sve da skrati vreme predviđeno za projektovanje puteva – kako bi se što pre ishodovala građevinska dozvola i krenulo u izvođenje radova.
„To za posledicu može imati manje kvalitetnu projektno-tehničku dokumentaciju (na primer manji obim geotehničkih istražnih radova), kao i njenu nekvalitetnu stručnu i tehničku kontrolu. Kada se na osnovu takve dokumentacije ishoduje građevinska dozvola, često se, zbog problema u samom izvođenju, projektno-tehnička dokumentacija menja u toku izvođenja radova. Procesi ishodovanja dozvola se ponavljaju, menjaju se načini izvođenja“, rekla je Fric.
Ona je navela da su u početnim fazama projektovanja, kao što su Generalni i Idejni projekat puta, najveće mogućnosti da se utiče na kvalitet i cenu.
To su faze u kojima se, kako je rekla, donose suštinske odluke za jedan putni pravac, da li je izabran ispravan koridor u kojem će se put realizovati, koji tip raskrsnica će biti primenjen – površinske ili denivelisane, kao i broj i tipologija ključnih inženjerskih objekata – mostova i tunela.
„Ako se u ovim početnim fazama ne donesu ispravne inženjerske odluke, što je u kratkim rokovima suštinski nemoguće, sve intervencije u narednim fazama, projekat za građevinsku dozvolu, projekat za izvođenje i samo izvođenje, predstavljaju samo saniranje posledica. To može imati daleko manje efekta. Uz direktno povećanje troškova izgradnje“, rekla je Fric.
Dodala je da se ,često na osnovu samo Idejnog rešenja ili Nacrta Idejnog projekta potpisuju milionski ugovori o realizaciji neke saobraćajnice iako je nemoguće da u tom trenutku postoje svi parametri za precizno definisanje, ne samo ukupne već i „projektantske“ cene.

Šta vi mislite?
Uključite se u diskusiju ili pročitajte stavove drugih čitalaca.