Predsednik Srbije Aleksandar Vučić uvek je znao da rusko učešće u Naftnoj industriji Srbije (NIS) nije ekonomski motivisano, ali se nije trudio da bilo šta promeni i za to je bio potreban spoljni pritisak, ali sada Zapad treba da pomogne Srbiji da reši svoje energetske probleme, piše danas Frankfurter algemajne cajtung (FAZ).
„Kada god su ruski koncerni u inostranstvu ulagali u preduzeća koja prerađuju, transportuju ili skladište naftu i gas, to nikada nije bila samo ekonomska odluka. Uvek se radilo o tome da se, pomoću snabdevanja energijom, stvaranja privrednih interesnih grupa i korupcije stekne politički uticaj“, piše FAZ.
Dnevnik ukazuje da u Evropi postoje države koje su to, poput Litvanije, rano prepoznale i morale da izdrže snažan pritisak Moskve, i države koje su, poput Nemačke, „sve do opšteg napada Moskve na Ukrajinu zatvarale oči pred realnošću ruske energetske politike i za to platile visoku cenu“, ali da „Srbija ne spada ni u jednu od te dve kategorije“.
„Njenom vlastodršcu Aleksandru Vučiću je smisao angažmana ruskog Gazproma u NIS-u (koji je počeo i pre njegove vladavine) verovatno uvek bio jasan. Ipak, nije preduzeo nikakve napore da smanji uticaj, nego je naprotiv pokušavao da iz posebnih odnosa sa Moskvom izvuče dodatnu korist. Sa američkim sankcijama, toj igri je sada došao kraj“, piše FAZ.
„Bilo je potrebno da se na Vučića izvrši takav pritisak. Ali da bi se Srbija izvukla iz ruske orbite, Amerika i EU bi sada trebalo da pomognu toj zemlji da reši svoje enrgetske probleme“, ocenjuje FAZ u kratkom komentaru pod naslovom „Prvo sankcije, a zatim podrška“.

Šta vi mislite?
Još nema komentara. Budite prvi koji će otvoriti diskusiju.